| IZDANJE BR. 09 · HRVATSKI |
|
|
|
|
| Tjedni newsletter koji donosi europske teme iz lokalnih perspektiva. Svakog petka jedna tema kroz priče i analize pet neovisnih redakcija. | | IN THIS ISSUE | §01 · U fokusu — Kako se o proširenju Europske unije raspravlja u državama članicama i Bruxellesu
§02 · Lokalna perspektiva — Beč, Berlin, Riga, Varšava i Zagreb
§03 · Podcast — Poslušajte najnoviju epizodu i pridružite se razgovoru
§04 · Iz redakcija — Najnovije priče i analize iz mreže lensEU |
|
|
| §01 · U FOKUSU | Kako se o proširenju Europske unije raspravlja u državama članicama i Bruxellesu | Nakon godina zastoja, proširenje Europske unije ponovno je u središtu europske političke rasprave. Samo tijekom srpnja Ukrajina i Moldavija otvorile su prve pregovaračke klastere, dok su Crna Gora i Albanija dodatno napredovale u pristupnim pregovorima. Time je u posljednjih šest mjeseci otvoreno i privremeno zatvoreno više pregovaračkih poglavlja nego tijekom prethodnog desetljeća. Crna Gora, koja se danas smatra najozbiljnijim kandidatom za članstvo, mogla bi postati sljedeća članica Europske unije već 2028. godine. EU je već započeo izradu njezina Pristupnog ugovora. | Ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu iz temelja je promijenila raspravu o proširenju. Ono se nekoć promatralo ponajprije kao gospodarski i politički projekt, a danas se sve više smatra jednim od ključnih stupova europske sigurnosne arhitekture. No kako politički zamah jača, sve je teže zaobilaziti neugodna pitanja. Je li Europska unija institucionalno spremna za novi val proširenja? Treba li se reformirati prije nego što primi nove članice? Jesu li europski građani svjesni da svako odgađanje ostavlja prostor Rusiji, Kini i drugim vanjskim akterima za širenje utjecaja u europskom susjedstvu? I, u trenutku kada rat bjesni na europskom tlu, a euroskeptična krajnja desnica jača u velikom dijelu Unije, je li ovo uopće pravi trenutak za izazove koje donosi integracija novih članica? | Donedavno je glavni izazov za zemlje kandidatkinje bio ispunjavanje kopenhaških kriterija: osiguravanje stabilnih demokratskih institucija, jačanje vladavine prava, zaštita ljudskih prava i prava manjina, izgradnja funkcionalnog tržišnog gospodarstva te usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Ti kriteriji ostaju nepromijenjeni. Kako europski čelnici često ističu, pristupanje EU-u i dalje je proces koji se temelji na zaslugama, bez prečaca. Ono što se promijenilo jest rasprava unutar same Unije. | Umjesto da se pita s spremna za proširenje. | U središtu te rasprave nalazi se pitanje institucionalne reforme. Mnoge vlade smatraju da proširena Unija ne može učinkovito funkcionirati prema sadašnjim pravilima odlučivanja. Budući da na članstvo čeka do deset zemalja kandidatkinja, raste zabrinutost da bi zadržavanje jednoglasnog odlučivanja u još većem broju država članica moglo dodatno povećati rizik od blokada. Među prijedlozima o kojima se raspravlja nalaze se proširenje odlučivanja kvalificiranom većinom u pojedinim područjima politika, reforma veličine i sastava Europske komisije te prilagodba institucija i proračuna Unije koja bi imala više od 30 država članica. Dok neke vlade inzistiraju na tome da se barem dio tih reformi provede prije sljedećeg proširenja, druge upozoravaju da bi uvjetovanje pristupanja izmjenama europskih ugovora moglo proces odgoditi na neodređeno vrijeme. | Ta se rasprava dodatno intenzivirala kako se Crna Gora približava završetku pristupnih pregovora. Prvi put otkako je Hrvatska 2013. postala članica EU-a, Unija priprema Pristupni ugovor za novu državu članicu. Umjesto opsežne reforme europskih ugovora prije proširenja – procesa koji bi zahtijevao jednoglasnu potporu i ratifikaciju u svim državama članicama – sve se ozbiljnije razmatra mogućnost da se barem dio potrebnih promjena ugradi izravno u buduće pristupne ugovore. Cilj je ojačati sposobnost Europske unije da štiti svoje temeljne vrijednosti, a da se pritom proširenje ne odgađa unedogled. | Jedna od ključnih ideja odnosi se na snažnije mehanizme zaštite od demokratskog nazadovanja. Iskustva s Mađarskom, a u manjoj mjeri i s Poljskom, uvjerila su mnoge vlade da ispunjavanje pristupnih kriterija prije ulaska u EU ne jamči njihovo poštovanje i nakon članstva. Pet od šest država osnivačica Europske unije – Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg – zato je predložilo uvođenje snažnijih mehanizama nadzora nakon pristupanja, koji bi Uniji omogućili bržu reakciju ako nove članice počnu narušavati vladavinu prava ili demokratske standarde. Među prijedlozima su novi mehanizam praćenja nakon pristupanja, zaštitna klauzula koja bi EU-u omogućila poduzimanje mjera u slučajevima ozbiljnog demokratskog nazadovanja, uključujući područja poput slobode medija, te rasprava o mogućnosti privremenog ograničavanja prava glasa novih država članica u područjima u kojima je i dalje potrebna jednoglasnost, poput proširenja, vanjske politike i proračuna Europske unije. | Svoje prijedloge priprema i Europska komisija. Među idejama o kojima se raspravlja nalaze se snažnija jamstva za vladavinu prava ugrađena u buduće pristupne ugovore, jasniji mehanizmi praćenja demokratskih standarda nakon pristupanja te postupna integracija zemalja kandidatkinja u pojedine politike EU-a i prije punopravnog članstva. Cilj je dvostruk: uvjeriti skeptične države članice da proširenje neće oslabiti Uniju, a istodobno kandidatkinjama omogućiti da ranije osjete koristi bliže integracije i zadrže zamah reformi. | No nisu svi uvjereni da je to pravi put. | Crna Gora, iako načelno podupire snažnije zaštitne mehanizme, upozorava na opasnost stvaranja, kako njezini predstavnici kažu, „drugorazrednog članstva“. Podgorica smatra da svi dodatni uvjeti moraju biti transparentni, objektivni i dogovoreni prije pristupanja, a ne uvedeni u završnoj fazi pregovora ili iskorišteni za trajno ograničavanje prava budućih članica. | Sve spornije postaje i pitanje novca. | Europska komisija procjenjuje da bi pristupanje Crne Gore zahtijevalo financijski paket vrijedan oko 3,2 milijarde eura. Iako taj iznos predstavlja manje od jednog eura po poreznom obvezniku u EU-u, diplomati upozoravaju da je prava važnost tog pitanja negdje drugdje. Financijski model koji bude usvojen za Crnu Goru vrlo će vjerojatno poslužiti kao obrazac za buduća proširenja, uključujući politički i financijski daleko zahtjevnije slučajeve poput Ukrajine. Pitanja tko će financirati proširenje, hoće li biti potrebni novi izvori prihoda za proračun EU-a te kako preraspodijeliti sredstva kohezijske i poljoprivredne politike već postaju sastavni dio pregovora o sljedećem višegodišnjem proračunu Unije. | Možda se, ipak, najveća prepreka ne nalazi u Bruxellesu. | Diljem Europe pitanje proširenja sve se više promatra kroz prizmu nacionalne politike. Dok europski čelnici proširenje predstavljaju kao strateško ulaganje u mir i sigurnost, nacionalne rasprave usmjerene su na mnogo konkretnije teme: poljoprivredu, migracije, pravo veta država članica, povijesne sporove ili buduću raspodjelu europskih fondova. Zbog toga potpora proširenju može ostati snažna na načelnoj razini, ali znatno oslabjeti kada se rasprava usmjeri na pojedine zemlje kandidatkinje. | Upravo se takva razlika u pristupu ogleda u lokalnim perspektivama koje donosimo ovoga tjedna. | Paulina Pacuła, novinarka, OKO.press |
|
|
| §02 · LOKALNA PERSPEKTIVA |
|
| | Beč · Austria · Die Presse | Za i protiv: postupno pristupanje Ukrajine Europskoj uniji | Prijedlog njemačkog kancelara Friedricha Merza (CDU) da se Ukrajini omogući postupno pristupanje Europskoj uniji izazvao je podijeljene reakcije. Die Presse donosi argumente obje strane. | Za: Djelomično članstvo u EU-u smanjuje rizike | Punopravno članstvo Ukrajine u Europskoj uniji udaljeno je najmanje deset godina. Ovaj bi prijedlog premostio to dugo razdoblje i ubrzao integraciju u područjima poput jedinstvenog tržišta. Istodobno bi smanjio rizik da velika država prerano počne sudjelovati u oblikovanju zajedničkih politika i utjecati na raspodjelu zajedničkog proračuna prije nego što provede potrebne demokratske reforme. Merz smatra da bi pridruženo članstvo Ukrajinu odmah približilo Europskoj uniji, „bez prejudiciranja ishoda pristupnih pregovora koji su u tijeku“. | Takvo bi rješenje moglo unijeti i „novi zamah“ u cijeli proces proširenja. Nijedna europska država nije pristupila Europskoj uniji otkako je Hrvatska postala članica 2013. godine. Od ovakvog međukoraka mogle bi profitirati i preostale države zapadnog Balkana. | Protiv: Ne može se biti član Europske unije napola | Kao što se često kaže, ne može se biti „malo trudan“. Isto tako, ne može se biti ni „malo član“ Europske unije. Švicarska, Norveška, Lihtenštajn i Island sudjeluju na jedinstvenom tržištu, ali nemaju pravo odlučivati o pravilima koja ga uređuju. Pritom je riječ o državama s dugom i čvrsto ukorijenjenom demokratskom tradicijom. Ukrajina nije jedna od njih. Proces njezina raskida sa sovjetskim nasljeđem još nije dovršen. Upravo zato pristupni pregovori predstavljaju najbolji program strukturne modernizacije za postsovjetske države poput Ukrajine. Reforme su često zahtjevne, ali su nužne. | Merzov prijedlog o „pridruženom članstvu“ Ukrajini u konačnici nudi vrlo malo toga što već nije obuhvaćeno Sporazumom o pridruživanju, koji je na snazi od 2017. godine: stručnu i financijsku potporu reformama te povlašten pristup jedinstvenom tržištu. | Jednako je upitna i Merzova ideja da bi države članice, kroz model pridruženog članstva, proširile na Ukrajinu klauzulu o uzajamnoj pomoći iz članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji. Riječ je o odredbi koja, smatraju kritičari, ima vrlo ograničen praktični učinak. | I naposljetku, nije Europska unija ta koja danas zaustavlja ruski imperijalizam, nego Ukrajina – jedina europska država s vojskom koja je stekla stvarno ratno iskustvo – i time ujedno brani cijelu Europu. | Oliver Grimm and Wolfgang Böhm, EU desk, Die Presse |
|
|
|
|
| |
| | Riga · Latvija · TVNET | Sljedeće proširenje Europske unije: Latvija u njemu vidi saveznike, a ne rizik | Ukrajina, Moldavija, Albanija i Crna Gora među državama su koje bi u doglednoj budućnosti mogle postati članice Europske unije. | No kakvu ulogu moguće proširenje EU-a ima za Latviju? | Riga podupire pristupanje tih zemalja, pod uvjetom da provedu potrebne reforme i ispune sve kriterije za članstvo. Za Latviju je proširenje Europske unije prije svega pitanje europske sigurnosne arhitekture. Ulazak Ukrajine i Moldavije ojačao bi ne samo te dvije države, nego i Latviju te Europsku uniju u cjelini, osobito s obzirom na jedinstveno ratno iskustvo koje je Ukrajina stekla. | Sličan pristup Latvija ima i prema državama zapadnog Balkana. S njima dijeli iskustva koja je stekla tijekom vlastitog pristupanja Europskoj uniji, a posebno pozdravlja napredak Crne Gore, njezinu suradnju s NATO-om i usklađenost sa sankcijama protiv Rusije i Bjelorusije. | Ipak, u zemlji se približavaju parlamentarni izbori, čiji je ishod teško predvidjeti. Zbog toga bi se rasprava o proširenju Europske unije mogla proširiti i izvan pitanja sigurnosti. Građane bi sve više moglo zanimati kako bi proširenje utjecalo na europski proračun, udio Latvije u sredstvima iz fondova EU-a te konkurenciju u poljoprivrednom sektoru. | Iako trenutačno nema novijih istraživanja javnog mnijenja koja se odnose isključivo na Latviju, na razini cijele Europske unije 56 posto građana podupire daljnje proširenje. | Na kraju, proširenje Europske unije za Latviju predstavlja istodobno priliku za širenje kruga saveznika i mogući izvor novih gospodarskih izazova. Ostaje vidjeti kako će se situacija dalje razvijati. | Andrejs Timofejevs, novinar, TVNET GRUPA |
|
|
|
|
| | Varšava · Poljska · OKO.press | Poljska bi mogla postati nova prepreka na putu Ukrajine prema Europskoj uniji | Poljski stav prema članstvu Ukrajine u Europskoj uniji znatno se promijenio od 2022. godine. U prvim mjesecima nakon početka ruske sveobuhvatne invazije potpora europskoj budućnosti Ukrajine bila je široko rasprostranjena i promatrala se prije svega kao čin solidarnosti te strateško ulaganje u sigurnost regije. No kako su pristupni pregovori dobivali na zamahu, u središte rasprave sve su više dolazile teme poput poljoprivrede, cestovnog prijevoza, europskih fondova i neriješenih povijesnih pitanja. | Krajnja desnica prva je politički kapitalizirala te zabrinutosti, no sličnim je putem krenula i stranka Pravo i pravda (PiS). Njezini vodeći političari danas tvrde da bi Poljska trebala blokirati daljnji napredak pristupnih pregovora sve dok Ukrajina ne promijeni svoj odnos prema volinjskim masakrima iz 1943. godine i nasljeđu Ukrajinske ustaničke vojske (UPA), čiji su pripadnici odgovorni za zločine nad poljskim stanovništvom na tom području. | Vlada Donalda Tuska i dalje službeno podupire ulazak Ukrajine u Europsku uniju, ali njezina retorika postaje sve opreznija. Ministri ističu da ne može biti prečaca, da interesi Poljske u poljoprivredi i prometu moraju biti zaštićeni te da bi pristupni proces mogao potrajati još godinama. Kao ozbiljnu prepreku ukrajinskom članstvu navode i povijesna pitanja, ponajprije nasljeđe UPA-e i volinjske masakre. Dio istaknutih političara Građanske koalicije (Koalicja Obywatelska) smatra i da sama Europska unija trenutačno nije spremna za novo proširenje. Varšava odbacuje ideje o alternativnim ili ubrzanim modelima članstva te poručuje da će svoje interese braniti jednako odlučno kao i druge opreznije države članice. | To otvara neugodno pitanje: nakon što je Mađarska prestala blokirati ukrajinski put prema Europskoj uniji, bi li Poljska mogla postati nova kočnica pristupnog procesa? Za sada Varšava načelno podupire članstvo Ukrajine. U praksi, međutim, unutarnjopolitičke okolnosti mogle bi sve više određivati brzinu kojom će Ukrajina napredovati prema Europskoj uniji. | Paulina Pacuła, novinarka OKO.press |
|
|
|
|
| | Zagreb · Hrvatska · Telegram.hr | Kako otvorena bilateralna pitanja oblikuju stav Hrvatske prema proširenju EU | Kad je u pitanju šira slika, pozicija Hrvatske je jasna: hrvatska Vlada i glavne političke stranke podržavaju proširenje Europske unije razumijevajući njegovu stratešku važnost za hrvatsko susjedstvo i širu regiju jugoistočne Europe. | Tome pridonosi i relativno svježe iskustvo - Hrvatska se priključila EU tek prije 13 godina i zbog toga još uvijek razumije kako proširenje čini svakodnevni život ljudi i obitelji jednostavnijim. Ali kad se zaroni malo dublje u političke i društvene okolnosti, situacija postaje složenija. | Najbolji primjer za to su neriješena bilateralna pitanja. Tijekom 2000-tih, Slovenija je blokirala hrvatske pregovore o ulasku u EU zbog spora oko granične crte. Nakon što su u lipnju 2011. pregovori s EU konačno završeni, Hrvatski sabor donio je Deklaraciju o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi u kojoj se izričito navodi da „otvorena pitanja između država, koja su bilateralnog karaktera, kao što su, na primjer, granična pitanja, ne smiju kočiti pristupanje država kandidata u Europsku uniju (…)“. | Dva su problema s tim dokumentom. Prvi, nitko ga se više ne sjeća. Drugi, ako je se nekim čudom netko i sjeti, deklaracija nema nikakvu pravnu težinu - ne obvezuje nikoga, a najmanje vladu. Pritom, većina otvorenih pitanja koja Hrvatska ima sa susjedima proizlaze iz Domovinskog rata i zbog toga je riječ o vrlo osjetljivim temama za hrvatsku javnost. Stoga je sasvim sigurno da će hrvatske vlasti nastojati iskoristiti pristupni proces kako bi neka od tih pitanja bila riješena. | Potvrdu za to nije trebalo dugo čekati. Desetak dana prije objave ovog newslettera, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo je priopćenje u kojem ističu da je rješavanje otvorenih pitanja Crne Gore s Hrvatskom „nužno za završetak pregovora s EU“ te pozivaju crnogorsku stranu na „konstruktivan dijalog i ubrzavanje rada na otvorenim pitanjima“. U priopćenju navode što Hrvatska traži, a uključuje „rješavanje pitanja obeštećenja logoraša, nastavak rada na pronalasku 14 nestalih iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina (…)“. | Hrvatska Vlada sigurno neće lako popustiti, a koliko daleko je Zagreb spreman ići, ovisit će i o reakciji Europske unije i eventualnom političkom pritisku iz EU ili država članica kojem bi, u nekom trenutku, hrvatske vlasti mogle biti izložene. | Irena Frlan Gašparović, novinarka, Telegram |
|
|
|
|
| §03 · PODCAST | | Crna Gora… i nakon nje ništa godinama | „Prvi put od 2013. godine doista odbrojavamo do sljedećeg proširenja – do trenutka kada bi Crna Gora 2028. mogla postati 28. članica Europske unije.“ | Antonio Costa, predsjednik Europskog vijeća | |
|
|
| U ovoj epizodi podcasta LENS EU istražujemo je li Europska unija spremna primiti nove članice i kako se na proces proširenja gleda iz perspektive različitih država članica. | Naša voditeljica Paulina Pacuła objašnjava zašto se, nakon godina zastoja, proširenje Europske unije ponovno našlo u središtu europske političke rasprave. Ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu pretvorila je proširenje iz projekta koji se ponajprije promatrao kroz političku i gospodarsku prizmu u jedan od ključnih stupova europske sigurnosti. | Paulina donosi i pregled položaja pojedinih zemalja kandidatkinja u pristupnom procesu – od Crne Gore, koja se približava završetku pregovora, preko Sjeverne Makedonije, koja godinama čeka na pomak, do Ukrajine i Moldavije, čiji je pristupni proces u posljednje vrijeme dobio dosad nezabilježen zamah. | Irena Frlan Gašparović i Jasmin Klarić iz Telegrama objašnjavaju zašto potpora proširenju u Hrvatskoj slabi kada se rasprava usmjeri na konkretne zemlje kandidatkinje, osobito Srbiju. Govore o utjecaju neriješenih povijesnih sporova, unutarnje politike i rasprave o pravu veta država članica na hrvatski stav prema daljnjem proširenju. | Annija Vīnkalna iz latvijskog medija TVNET predstavlja posve drukčiju perspektivu. Latvija proširenje vidi prije svega kao geopolitičku nužnost i ulaganje u europsku sigurnost. Riga dosljedno podupire pristupanje Ukrajine, Moldavije i Crne Gore, smatrajući ih budućim partnerima koji dijele latvijski pogled na vanjsku i sigurnosnu politiku. | Na kraju, Paulina Pacuła analizira kako se u Poljskoj mijenja rasprava o članstvu Ukrajine u Europskoj uniji. Sigurnosna pitanja postupno ustupaju mjesto raspravama o poljoprivredi, povijesnom nasljeđu i unutarnjopolitičkim interesima. |
| | | | | | |
| | |
|
