| IZDANJE BR. 07 · HRVATSKI |
|
|
|
|
| Tjedni newsletter koji donosi europske teme iz lokalnih perspektiva. Svakog petka jedna tema kroz priče i analize pet neovisnih redakcija. | | IN THIS ISSUE | §01 · U fokusu — Inflacija u Europi: Tko plaća najveću cijenu?
§02 · Lokalna perspektiva — Beč, Berlin, Riga, Varšava i Zagreb
§03 · Podcast — Poslušajte najnoviju epizodu i pridružite se razgovoru
§04 · Iz redakcija — Najnovije priče i analize iz mreže lensEU |
|
|
| §01 · U FOKUSU | Inflacija u Europi: Tko plaća najveću cijenu? | Prije početka rata na Bliskom istoku inflacija je u eurozoni bila ispod dva posto, u Europskoj uniji tek blago veća - 2,1 posto - i sve je upućivalo na to da će se nakon više od četiri godine konačno stabilizirati na željenoj razini. Razlike u stopama inflacije među državama još uvijek su bile značajne, ali ne toliko da bi ugrozile provođenje zajedničke monetarne politike. | To je - samo tri dana prije nego što su Sjedinjene Američke Države pokrenule napade na Iran što je ponovo podgrijalo inflaciju - ustvrdio i tadašnji hrvatski guverner Boris Vujčić u Europskom parlamentu na saslušanju koje je prolazio kao kandidat za potpredsjednika Europske središnje banke. Upravo su te razlike u stopama inflacije najviše zanimale zastupnike na Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku, kao i to kako u takvim uvjetima voditi zajedničku monetarnu politiku. | Zastupnici su tražili odgovor na pitanje zašto su stope inflacije u pojedinim članicama i dvostruko veće od inflacije za eurozonu te višestruko veće od stopa inflacije u drugim članicama. Pojednostavljeno: zanimalo ih je zašto, primjerice, rajčica uzgojena u Španjolskoj ima tolika odstupanja u cijenama u različitim državama Unije, čak i u onima koje imaju istu stopu poreza na taj proizvod. I koju u različitim državama prodaje isti trgovački lanac. Vujčić, budući kreator monetarnih mjera koje trebaju održati stabilnost cijena u eurozoni, objašnjavao je da države članice imaju različite stope inflacije jer imaju različite gospodarske cikluse; inflacija je veća tamo gdje su više stope rasta BDP-a, pa i rast dohotka i potrošnje. Tamo gdje se više ulaže. Ali i tamo gdje veći udio u košarici imaju hrana i energenti, kojima su cijene najviše rasle posljednjih godina.
U pravilu to su zemlje s nižim dohocima, one u kojima osnovne potrebe, energija i hrana građanima uzimaju veći dio mjesečnih primanja. Upozorio je na to da sve države članice nikada nisu imale istu stopu inflacije te priznao da je inflacijski val u posljednje četiri godine donio povijesne razlike. | U tom su trenutku bili poznati podaci Eurostata za siječanj i prema njima je najnižu stopu inflacije u eurozoni imala Francuska, 0,4 posto, a najvišu Slovačka 4,3 posto. No, Vujčić je podsjetio i na to da su u 2022. godini razlike među članicama eurozone bile i veće.
Stope inflacije su u jednom trenutku u državama članicama bile od šest do 25 posto. Dakle, razlika je bila gotovo 20 postotnih poena. Tako razlika iz siječnja od četiri postotna poena, objasnio je jedan od aktualnih čelnika ESB-a, ne predstavlja problem za vođenje monetarne politike. | Ono što ne predstavlja problem monetarnim vlastima, problem je političkim vlastima. Inflacija je Europsku uniju presjekla na staru i novu, gotovo da se po toj granici mogla iscrtati linija između zemalja koje imaju inflaciju veću od prosjeka EU i prosjeka eurozone i onih u kojima je ta inflacija niža.
Za to može biti puno objektivnih razloga - gospodarski rast u novim je članicama veći, znatno je veći nominalni pa i realni rast plaća, pa su radnici i uz veću inflaciju bolje prošli. No, kad je isti proizvod u nekoj staroj bogatijoj članci, koja još uvijek u prosjeku ima veće plaće, jeftiniji za 20 ili 50 posto nego u novoj članici to postaje politički problem. Posebice kad je u priči isti proizvođač i ista stopa PDV-a koja se na taj proizvod naplaćuje.
U tom trenutku ne vrijede objašnjenja o tome da su visoke stope rasta BDP-a i plaća pogurale inflaciju. Udar inflacije dobrim je dijelom i osobni dojam, a ne racionalni izračun realnih plaća. Ako nešto može stvoriti osjećaj nepravde kod dijela stanovnika EU onda je to podatak da se neki proizvod, koji svakodnevno kupuju, jeftinije prodaje u bogatim zapadnim članicama iz kojih često dolaze trgovački lanci koji tu robu prodaju diljem Europe. | Pogodno je to tlo za sve vrste populista, posebice za one koji tvrde da je ta nepravda stigla s Europskom unijom. Tada inflacija postaje dodatni problem za svaku vlast koja, kad nijedna mjera ne pomaže njezinom spuštanju, i sama poseže za krivcima izvan svojih granica. Europske institucije nisu se ovim problemom pretjerano bavile posljednje četiri godine, a pogotovo nisu građanima Europe uspjele odaslati poruku da ga pokušavaju riješiti. Isključivi krivac za inflaciju, pa i sve njezine anomalije je rat u Ukrajini i rast cijena energenata. Bez sumnje je to bilo glavno pogonsko gorivo za inflaciju, ali najgora stvar je bila pomesti pod taj tepih sve druge uzroke.
Europska komisija nije uspjela, ni nakon nekoliko godina i nekoliko inicijativa država članica, odgovoriti na pitanje zašto trgovci ne mogu nabavljati robu od bilo kojeg dobavljača u EU, nego ih proizvođač “osuđuje” na onog u njihovoj državi koji često ima veće cijene. | Zaboravlja se i da je inflacija u eurozoni i EU već krajem 2021. godine, dakle prije rata u Ukrajini, premašila pet posto. U baltičkim je članicama već bila dvoznamenkasta. Tu je inflaciju donio rast potražnje i pojačana gospodarska aktivnost nakon pandemijskog pada.
Na pad gospodarstva, EU je odgovorila stotinama milijarda eura kroz Mehanizam za oporavak i otpornost. Toliko novca u optjecaju moralo je potaknuti inflaciju. Bio je to prihvatljiv rizik koji je trebalo platiti da europska gospodarstva postanu bolja i otpornija, ali problem je što nema ni pokušaja objektivne procjene što su dugoročno, osim povećanja trenutačne potrošnje i inflacije, donijele te stotine milijarda potrošenih eura.
Bez tih odgovora EU je dočekala i novu energetsku krizu. Početak rata na Bliskom istoku i rast cijena energenata ponovo je pogurao inflaciju u eurozoni na oko tri posto. Usporavanje u lipnju moglo bi biti samo predah, jer cijene Brent nafte su nakon prekida primirja na Bliskom istoku ponovo premašile 88 dolara. U prva dva tjedna srpnja porasle su za više od 20 posto. | Cijene plina također nastavljaju rasti i dosegnule su gotovo 60 eura za megavatsat. Daleko je to ispod rekordnih cijena iz 2022. godine, ali i gotovo dvostruko više nego lani u isto vrijeme. A europska skladišta tek treba napuniti za predstojeću zimu, jer su prema platformi KYOS tek na 53 posto popunjenosti.
Uz to, rat u Ukrajini ponovo je podigao cijene europske pšenice, koja je na burzama porasla za 14 posto od početka godine. Sve ovo zvuči kao blaža verzija prilika iz 2022. godine koje su u eurozoni inflaciju s pet posto ubrzale na više od deset posto. | Istovremeno, europske države spremaju se na novi investicijski ciklus, onaj u obranu, a ta bi potrošnja mogla dodatno pospješiti inflaciju. Što opet ne bi nužno imalo samo lošu stranu, ako bi ta ulaganja podigla europsku industriju, umjesto uvoza. Jer vijesti koje iz industrije stižu posljednjih tjedana, posebice iz autoindustrije najvećeg europskog gospodarstva, nisu baš optimistične. Njemačko je gospodarstvo toliko jako da može odvesti u stagnaciju cijelu EU, posebice što se ni Italija ni Francuska ne mogu pohvaliti nekim značajnim ekonomskim rastom. A to onda znači puno lošiji scenarij - stagflaciju. | — Jagoda Marić, novinarka, Telegram.hr |
|
|
| §02 · LOKALNA PERSPEKTIVA |
|
| | Beč · Austria · Die Presse | Jeftinije namirnice, ali gotovo bez učinka na inflaciju | Od 1. srpnja u Austriji su pojeftinile osnovne namirnice poput jogurta, kruha i soli. Vlada je snizila stopu PDV-a na odabrane prehrambene proizvode kako bi građanima olakšala teret dugotrajne inflacije. No učinak na ukupnu stopu inflacije zasad je vrlo ograničen. | Austrijska vlada smanjila je PDV na pojedine osnovne prehrambene proizvode – među njima kruh, jaja, tjesteninu i sol – s 10 na 4,9 posto. Cilj mjere bio je ublažiti rast životnih troškova u razdoblju kada je inflacija u lipnju dosegnula 3,2 posto, što je bilo iznad prosjeka europodručja (2,8 posto). | Ekonomisti i predstavnici maloprodajnog sektora unaprijed su kritizirali ovu mjeru, upozoravajući da su njezini detalji predugo ostali nejasni te da potrošači stvarne uštede vjerojatno neće ni osjetiti. | Austrijska središnja banka (OeNB) sada je analizirala jesu li se porezne olakšice od početka srpnja doista prelile na potrošače. Zaključak je da su cijene većine obuhvaćenih proizvoda tijekom prvog tjedna srpnja osjetno pale te da je smanjenje PDV-a uglavnom preneseno na krajnje kupce. | Ipak, učinak na inflaciju ostaje vrlo skroman. Razlog je jednostavan: prema procjenama OeNB-a, proizvodi obuhvaćeni ovom mjerom čine svega 2,9 posto prosječne potrošačke košarice. | Za pojedini proizvod ušteda se svodi na svega nekoliko centi. Istodobno, prilagodba cijena trgovce je stajala oko šest milijuna eura, procjenjuje Austrijsko trgovačko udruženje (Handelsverband), dok će država tijekom 2026. godine zbog ove mjere izgubiti oko 200 milijuna eura poreznih prihoda. | Austrijska središnja banka procjenjuje da će tijekom cijele 2026. godine ova mjera smanjiti inflaciju za najviše 0,075 postotnih bodova, pod uvjetom da snižene cijene ostanu trajne. | Melanie Klug, ekonomska novinarka, Die Presse |
|
|
|
|
| | Berlin · Njemačka · CORRECTIV | Grijanje je postalo luksuz za milijune Europljana | Kad govorimo o krizi troškova života, najčešće pomislimo na sve skuplju hranu ili stanovanje. No diljem Europe sve je teže priuštiti još jednu osnovnu životnu potrebu – grijanje doma. | CORRECTIV.Europe analizirao je podatke Eurostata o energetskom siromaštvu i utvrdio da si 2023. godine više od 47 milijuna ljudi u državama Europske unije, Švicarskoj i Norveškoj nije moglo priuštiti dovoljno grijanje svojih domova. Godine 2021. takvih je bilo 31 milijun. | Iako se situacija tijekom 2024. donekle poboljšala, više od 40 milijuna ljudi i dalje je živjelo u energetskom siromaštvu, što predstavlja oko devet posto europskog stanovništva. Iza tih brojki stoje stvarni ljudi, poput Andree, samohrane majke iz Njemačke koja živi od invalidske mirovine. Kako bi smanjila troškove grijanja, nosila je nekoliko slojeva odjeće u stanu, ograničila tuširanje toplom vodom i neprestano strahovala od sljedećeg računa za energiju. Poput mnogih drugih, svakodnevno je morala birati između grijanja i hrane. | Stručnjaci upozoravaju da energetsko siromaštvo nije samo gospodarski problem. Život u hladnim domovima povećava rizik od bolesti dišnog i krvožilnog sustava, narušava mentalno zdravlje te potiče društvenu izolaciju. Rast cijena energije, niski prihodi i loše toplinski izolirani domovi pretvorili su adekvatno grijanje u jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice – i još jedan podsjetnik da se kriza troškova života u konačnici svodi na svakodnevicu običnih ljudi. | Lilith Grull, međunarodna novinarka, CORRECTIV |
|
|
|
|
| | Riga · Latvija · TVNET | Inflacija u Latviji – brzog olakšanja nema na vidiku | Protekla godina bila je izazovna za Latviju. Prosječna stopa inflacije u posljednjih dvanaest mjeseci iznosila je 3,4 posto, pri čemu su cijene najviše rasle u području stanovanja i komunalnih usluga, prijevoza te zdravstvene skrbi. | Jedan od glavnih razloga bio je očekivano rast cijena goriva izazvan sukobima na Bliskom istoku. Cijena dizela u Latviji porasla je za gotovo 19 posto, dok je benzin poskupio gotovo 16 posto. Premda su, prema službenim statistikama, pojedini proizvodi pojeftinili, inflacija u Latviji i dalje je 0,6 postotnih bodova viša od prosjeka europodručja. | Nažalost, ni prognoze Latvijske središnje banke ne ulijevaju previše optimizma. Dok se očekuje postupno smanjenje inflacije u europodručju, u Latviji bi ona u nadolazećim godinama mogla najprije porasti na gotovo četiri posto, prije nego što se ponovno vrati na sadašnjih 3,4 posto. | Latvijske vlasti raspolažu s nekoliko instrumenata za ublažavanje gospodarskih posljedica. Od 1. lipnja uvedena je snižena stopa PDV-a na kruh, mlijeko, perad i jaja, a sredinom lipnja parlament (Saeima) produžio je primjenu snižene trošarine na dizelsko gorivo. | Od 2025. godine na snazi je i memorandum sklopljen s najvećim trgovačkim lancima kojim je uvedena „Košarica proizvoda s niskim cijenama”, uz obvezu da u svim ključnim kategorijama prehrambenih proizvoda uvijek budu dostupni povoljniji artikli. Tijekom 2026. godine taj je popis dodatno proširen. | Istodobno su povećani i iznos te kriteriji za ostvarivanje prava na naknadu za troškove stanovanja. Ipak, razloga za slavlje još nema. Sve navedene mjere mogu imati tek djelomičan i neizravan učinak, dok latvijske vlasti raspolažu s vrlo malo učinkovitih alata za rješavanje glavnog uzroka inflacije – visokih cijena goriva. | Čak i kada bi na Bliskom istoku bio postignut trajan mir te ponovno otvoren Hormuški tjesnac, pozitivni učinci na gospodarstvo mogli bi se osjetiti tek za nekoliko mjeseci, ako ne i godina. | Andrejs Timofejevs, novinar, TVNET GRUPA |
|
|
|
|
| | Varšava · Poljska · OKO.press | Buhtle s borovnicama divljaju, inflacija ostaje pod kontrolom | „Cijena slatkih peciva šokira”, piše Dziennik Łódzki. „Je li 25 zlota postala nova normalna cijena za buhtlu s borovnicama?”, pita se Dziennik Zachodni. U međuvremenu, specijalizirani portal DlaHandlu.pl izvještava kako „buhtle s borovnicama obaraju cjenovne rekorde”. | Srpanj je u Poljskoj sezona buhtli s borovnicama. Ta slatka peciva od dizanog tijesta punjena šumskim borovnicama omiljena su ljetna poslastica. Ujedno je to i doba godine kada se Poljaci gotovo ritualno žale na rast cijena. I to s razlogom – prije samo nekoliko godina ove su buhtle bile znatno jeftinije. Prije deset godina stajale su tek trećinu ili polovicu današnje cijene. | Znači li to da je inflacija danas jedna od glavnih političkih i medijskih tema u Poljskoj? Nimalo. | Priče o cijeni buhtli s borovnicama gotovo su postale ljetna tradicija. Svakog ljeta priželjkujemo da budu jeftinije, a iz godine u godinu čitamo i priče o „šoku zbog računa” – kada netko odvede obitelj na riblji ručak u preskupi restoran na obali, fotografira račun, objavi ga na internetu i na jedan dan postane viralna senzacija. | Sama inflacija, međutim, gotovo je nestala s naslovnica. Već godinu dana kreće se unutar ciljanog raspona koji je odredila Narodna banka Poljske. U lipnju je iznosila točno 2,5 posto, što odgovara ciljanoj stopi. Povremeno mediji kratko izvijeste o kretanju cijena goriva, no većina građana jednostavno se naviknula da litru benzina više ne plaća četiri ili pet, nego šest ili sedam zlota. | Inflacija koja je tijekom pandemije dosegnula gotovo 20 posto uglavnom je izblijedjela iz javnog sjećanja, iako je trajno podigla razinu cijena u Poljskoj više nego u mnogim zapadnoeuropskim državama. | Dugoročno gledano, makroekonomski pokazatelji ipak pričaju drukčiju priču. Realne plaće u Poljskoj posljednjih deset godina kontinuirano rastu, a prosječan realni rast plaća u 2025. dosegnuo je 5,5 posto. Problem stoga nije u ukupnim gospodarskim pokazateljima – Poljaci su u prosjeku doista sve imućniji. Pravi je problem u nejednakosti, odnosno položaju kućanstava s najnižim primanjima. | Osim uvođenja univerzalnog dječjeg doplatka prije desetak godina, malo je učinjeno kako bi se taj problem sustavno riješio. Ipak, nejednakost rijetko dospijeva na naslovnice, a birači s najnižim primanjima rijetko odlučuju izbore. Zbog toga su upravo njima sve skuplje buhtle s borovnicama iz godine u godinu sve manje dostupne. A čini se da malo tko ima stvarnu želju to promijeniti. | Jakub Szymczak, novinar, OKO.press |
|
|
|
|
| | Zagreb · Hrvatska · Telegram.hr | Recept protiv inflacije? Pecite sami kruh i kiflice, preporučuje ministar | Nitko od ministara nije uhićen. Ako ćemo biti cinični, to je možda jedina dobra vijest iz sage o borbi hrvatske Vlade protiv inflacije. Jest, rast cijena je pogodio ovu zemlju najgore od svih članica eurozone, ali barem niti jedan od četvorice ministara koji su u Vladi vodili resor gospodarstva i s te pozicije predvodili borbu protiv inflacije, nije završio u lisicama. Za razliku od nekih svojih kolega iz drugih resora. | Sve ostalo je, međutim, poprilična katastrofa. Doslovno, cijela lista bolnih promašaja u pokušajima da se priča o konstantnom, sad već petogodišnjem rastu cijena nekako priguši, ako već ne ide mjerama, a ono bar PR narativom. | Svako mjesečno smanjenje stope rasta inflacije, a bilo je i takvih trenutaka, prate trijumfalne objave na svim kanalima Vlade i vladajuće stranke. Što onda prati i samohvala najviših dužnosnika vlasti. Jedno takvo smanjenje stope rasta inflacije predsjednik Vlade je popratio izjavom: “To je pokazalo i opravdanost paketa mjera Vlade i mjera ograničenja cijena”. Bila je 2023. godina. | Kroz ovih pet godina Vlada je trgovce pozivala na društvenu odgovornosti. Prijetila inspekcijama i ostalim mjerama. Napravila web-stranicu (grafički dizajniranu u stilu baza podataka osamdesetih godina; ranih osamdesetih) s cijenama ispunjenu urnebesnim bugovima (u mjesec dana je, tako jednom jogurt “poskupio” za 1392 posto, a neki proizvodi su se gotovo dijelili besplatno) i potpunim izostankom interesa javnosti. Preispitivala statističke metode po kojoj Državni zavod za statistiku računa stopu inflacije. Aktualni ministar gospodarstva je preporučivao da građani sami kod kuće peku kruh i kiflice. | Ništa nije pomoglo. Hrvatska je praktički redovno među tri zemlje eurozone s najvišom stopom inflacije. Po Eurostatovim podacima u eurozoni je prošle godine stopa inflacije bila 2,1 posto. U cijeloj EU 2,5 posto. U Hrvatskoj 4,4 posto. | Ako se pita vladajuće, Hrvatska je sjajno zaštitila svoje građane od rasta cijena. Za koji su, ionako, prije svega kriva ratna zbivanja u Ukrajini i na Bliskom istoku, koja valjda ne utječu na rast cijena drugdje. | Uostalom, u Vladi su nedavno proslavili još jednu malu pobjedu. Inflacija je u lipnju, vele, usporila. Na 4,5 posto. | Jasmin Klarić, novinar, Telegram |
|
|
|
|
| §03 · PODCAST | Kako je inflacija poharala Europu? | U novoj epizodi podcasta LensEU pokušavamo odgovoriti na pitanje zašto život u Europi iz godine u godinu postaje sve skuplji. Inflacija već godinama opterećuje europske građane, a rijetko gdje se njezine posljedice osjećaju tako snažno kao u Hrvatskoj, koja se dugo nalazila pri samom vrhu europodručja po stopi inflacije. | |
|
|
| Analiziramo tri velika šoka koja su dovela do današnje situacije – pandemiju, rat u Ukrajini i rat na Bliskom istoku. | Osvrćemo se i na posljednje poteze Europske središnje banke u borbi protiv inflacije, ali i na ono što građani najviše osjećaju u svakodnevnom životu – zašto cijene pizze, kave i piva neprestano rastu. | U Hrvatskoj je oporba rast cijena prozvala „Plenkovićevom inflacijom”, prema premijeru Andreju Plenkoviću, a istražujemo kako je inflacija postala jedno od najvažnijih političkih pitanja u zemlji. Donosimo cjelovitu priču – od makroekonomskih uzroka i političkih odluka do toga što inflacija u praksi znači za svakodnevni život građana. | |
| | | | | | |
| | |
|
